Uskoro!!! Uskoro!!!
PREMIJERA DRAMSKOG STUDIJA
Hans Christian Andersen/Petra Mrduljaš: SNJEŽNA KRALJICA
Snježna kraljica jedna je od najhvaljenijih bajki H. C Andersena. Tema joj je vječna borba dobra i zla, koju će iskusiti dvoje najboljih prijatelja djevojčica Gerda i dječak Kaj. Ova bajka o demnonskom ogledalu, ružama i snijegu, jednom zaleđenom i jednom plamtećem srcu, ispričana je kroz sedam priča, od kojih svaka obiluje porukama, poukama, neobičnim likovima i slikama, fantastičnim ali i realističnim elementima i emocijama.
Više o predstavi
PREMIJERA KAZALIŠNE DRUŽINE
ANTUN ŠOLJAN: ROMANCA O TRI LJUBAVI
Šoljanova Romanca o tri ljubavi (1976) sentimentalna je farsa ali i veliki literarno- scenski izazov. Riječ je o duhovitoj i dirljivoj dramskoj igri u stihovima. Radnja je smještena u vrijeme križarskih ratova progovara o ljubavi i životu, a to su pitanja čije odgovore svi mi tražimo podjednako danas. Ovo djelo se već 40 godina potentno drži na sceni mnogih hrvatskih kazališta, a tome je razlog što se iza paravane bajke u skrovitim odajama Šoljanovog zamka obraslog trnovitim ružama krije čisti egzistencijalizam i borba za slobodu tijela i duše.
Više o predstavi
12. NOĆ KAZALIŠTA
Dvanaesta manifestacija Noć kazališta, koju organizira Narodno sveučilište Dubrava, održat će se 21. studenoga 2020. godine.
Na engleskoj stranici Noći kazališta pod nazivom European Theatre Night (europeantheatrenight.com) nalaze se informacije o istoimenoj manifestaciji koja se održava u ostalim europskim državama.
Program Max teatra u 12. Noći kazališta
PREMIIJERA STUDENTSKE GRUPE GLUMAČKOG DRAMSKOG STUDIJA
E. IONESCO: ĆELAVA PJEVAČICA
„Čovjek avangarde je poput neprijatelja u samoj unutrašnjosti grada koji strastveno želi upropastiti, protiv kojega se buni, jer kao i vladavina, tako je i ustaljeni oblik izražavanja također oblik tlačenja. Čovjek avangarde je protivnik postojećeg sustava.”
Ova Ionescova misao o avangardi kao slobodi, izrečena 1959. godine, objašnjava mnogo toga o njegovoj životnoj filozofiji i stvaralačkoj poetici, o teatru apsurda.
U Ćelavoj pjevačici, jednoj od najpoznatijih i najizvođenijih njegovih drama, obrađuje temu o dvojbenosti ljudske individualnosti i nemogućnosti komuniciranja. Ionescovi likovi govore uopćenim klišejiziranim rečenicama, koje, ispražnjene od značenja, završavaju u potpunom besmislu. Ionescove parabole nisu proizvod buntovne imaginacije nego rezultat promatranja raspada stvarnog svijeta.